PRODAJEM fantomku.

Ne verujem da predstavlja neki antikvitet, jer se prva od ovih kapa pojavila u Krimskom ratu, konkretno tokom bitke za Balaklavu, a što je mesto u istoimenom zalivu, 10 kilometara južno od Sevastopolja. Naime, bitka se održala 25. oktobra 1854. godine, a ova fantomka koja je na prodaju izgleda kao da je novije proizvodnje, neka jeftina moderna sintetika. Uzgred, u većem delu sveta ova navlaka za glavu se zove Balaklava, ali je na Balkanu nekako uvek bio obrazovno popularniji američki strip od ruskih ratova, pa je “Duh koji hoda” tako dobio svoju kapu. Jer ko šiša “Rat koji traje”, tako to ovde ide.

Ova konkretna fantomka, stavljena na prodaju, nije mnogo nošena. U inostranstvu, na primer, nije nošena uopšte, jer tamo to može biti i zakonski kažnjivo. Trinaest država SAD ima zakone protiv prikrivanja identiteta na javnim skupovima, kao i devet zemalja Evropske unije, a takve zakone imaju i Švajcarska, Rusija i Ukrajina. U Kanadi, recimo, “prerušavanje sa namerom da se učini agresija” kažnjava se zatvorom do deset godina trajanja, a postoji kazna i za nešto bezazlenije prekršaje tog tipa, koja se kreće od minimum 5.000 kanadskih dolara (3.500 evra) pa do minimum šest meseci zatvora. Kapa je, dakle, nošena na ovim prostorima, jer se ovde retko kažnjava i agresija, a kamoli pokrivanje lica tokom iste. Verovatno se fantomka u našim krajevima koristi samo zato da te ne bi prepoznali oni koji bi te takođe angažovali. Pa je glupo da naljutiš potencijalne klijente, a u nedostatku vremena za angažman.

Kapa koja je predmet budućeg kupoprodajnog odnosa pronađena je u širem centru Beograda, pa se ne zna za koje prilike je služila prethodnom vlasniku. Moguće je da je u pitanju deo navijačke opreme, možda je bačena posle neke oružane pljačke ili otmice, a možda je reč i o kakvom građevinskom radniku koji je hteo da svoje nežno lice zaštiti od prašine. Pošto je kapa, lokacijski konkretnije, nađena u blizini beogradske železničke i autobuske stanice, možda bi mogla biti poreklom i od kakvog radikalnijeg migranta, koji se predomislio po pitanju svoje buduće karijere. I koji je odlučio da 72 device na onom svetu zameni sa 40 sati radnog vremena u ovom svetu, konkretnije u Nemačkoj ili Švedskoj. Uzgred, reč je o zemljama sa, kako legenda kaže, možda najmanje devica u populaciji. Život ume da bude ironičan.

Elem, fantomka je u dobrom stanju, što govori da je prethodni vlasnik nije mnogo upotrebljavao. S njom se, dakle, nije svojevremeno išlo u oslobađanje vekovnih ognjišta, kao ni njegove bele tehnike, video-rikordera i televizora. Njeni prorezi za oči nisu bili okrenuti u pravcu u kome ide metak, a za vreme – takođe onomad – kojekog uzimanja života uz taj vuneni prezervativ kao osnovni element likvidatorske nošnje. Niti se sa ovom kapom na glavi – nešto manje onomad – upadalo u narodne banke i skupštine, a što je predstavljalo neku vrstu predskazanja za buduću tranziciju vlasti i kapitala, kojima su samo fantomke falile za adekvatno vizuelizovanje tranzicione suštine. Ništa od svega toga ova kapa nije prošla, nova je novcijata i može poslužiti za neke buduće avanture, jer svako doba traži svoju fantomku-balaklavu, samo je pitanje kakvu će originalnu svrhu nekakav genije sada njoj naći. A genija nam nikad nije falilo, kako ovih dana možemo baš da se uverimo.

Prodajem fantomku, dakle. S njom se, recimo, može ići na vanredne konferencije za štampu i postavljati nezgodna pitanja. Ili se ona može obući posle postavljenog pitanja, da se sakrije ko je to tako pametno na pitanje odgovorio… S njom se može glasati po parlamentima na svim nivoima, da se prikriju ideološke razlike u napabirčenim većinama. Budući vladajući ministri je mogu kupiti da prekriju blam zbog stupanja na svoje radno mesto; kao i pokoji opozicioni lider, a zbog ostanka na svom radnom mestu. I radnicima u policijskim kol-centrima bi to bio dobrodošao deo uniforme, da se ne zna ko u policiji nije postupio po zakonu kada građanstvo prijavi da neko ne postupa po zakonu. I uopšte, kakvo vreme ide, može je kupiti svako od nas. Ako ni zbog čega drugog, a ono da se bez straha pogledamo u ogledalo.

Jer kakvi smo, za otkriveno lice nismo.