Ja Vas odnekud znam.

Ne mogu samo da se setim da li ste, onomad davno, protestvovali protiv skretanja sa Titovog puta, u kratkim pauzama tokom Vašeg brižnog čuvanja bratstva i jedinstva (naših naroda i narodnosti) kao zenice oka svoga. Kao da mi se čini da sam Vas viđao kako galamite protiv liberalističkih, tehnokratskih, nacionalističkih i inih odstupanja od politike samoupravnog socijalizma,  inspirisane učenjima Marksa, Engelsa, Tita i Kardelja. A mogao bih da se zakunem sam Vas video kako, prigodno tužni i sa spremnom maramicom u rukama, čekate ispred Skupštine svoj red u Mimohodu, svojim prisustvom dokazujući da nas je Najveći Sin prerano napustio.

Ili sam Vas možda viđao kako, nešto kasnije, sa nadom u očima, poskakujete sa troseda ispred televizora, gledajući direktan prenos Osme Sednice i držeći u ruci na geštetneru odštampani i nikad završeni primerak Memoranduma SANU. Pred Vašim očima nizali su se nepoznati bezimeni tipovi u Beko i Jumko odelima, koji su se u Vaše ime zaklinjali na vernost novom putu i novom vođi. Za koju godinu, odela će dobiti finijeg krojača, imena će postati zvučnija i donekle neprijatnija za slušanje, ali to Vas nije omelo da u mnogim prilikama lično doprinesete sprečavanju dolaska politike kolebanja, izdaje i neizvesnosti, makar to bilo i samo daljim redovnim gledanjem Dnevnika.

Moguće je da sam Vas viđao i posle, jer kao da pamtim Vaš pogled koji uporno a pronicljivo ispituje koliko i gde ima onih koji podržavaju Zapad, ili onih koji se čude prekonoćnoj blokadi na Drini, ili onih koji misle da je bilo ratnih zločina, ili onih koji smatraju da Krajišnici nisu sami krivi, ili onih koji kao da prizivaju bombardovanje… Ili uopšte onih koji nisu jedan od Nas i koji kao takvi remete slogu, našu jedinu i samim tim najjaču odbranu od brojnih neprijatelja, a u odsustvu strategije, cilja, saveznika, elana i mogućnosti. Nešto kasnije sam Vas, u različitim prilikama, viđao i kako objašnjavate prijateljima, poznanicima i kolegama da smo mi, zbog geografskog položaja i mudre politike, faktor stabilnosti na Balkanu. Kao juče da je bilo kad sam Vas, kako mi se baš čini, gledao kako tvrdite da smo pobedili NATO, valjda zbog tog istog faktora koji nas krasi.

A možda se Vi i ja znamo i sa brojnih parlamentarnih izbora pre i posle 5. oktobra, kada ste sa nepogrešivom preciznošću, zaokruživanjem adekvatnog broja na glasačkom listiću, umeli da predvidite ko će posle glasanja pobediti i doći na vlast. Svakog ste novog lidera spremno dočekivali odricanjem od starog, odbijajući da ikome priznate da ste i za tog starog takođe glasali, a kad je bilo njegovo vreme da zameni prethodnika. Sve mi se nešto čini da sam baš Vas viđao kako ste svaki put bili tu kad se uz obezbeđenje smenjuje prethodno rukovodstvo državnog preduzeća; ili na juriš zauzima lokalna skupština pri stvaranju nove većine; ili aplauzom dočekuje trenutno rukovodstvo pri poseti Našoj Sredini, a uz obavezno prisustvo kamera gorepomenute obožavane Televizije.

Odakle god da Vas znam, nešto mi se čini da se opet viđamo ovih dana. Ne pišete više u „Među nama“ i „Odjecima i reagovanjima“, sad ostavljate komentare ispod vesti na internetu. Ne idete više na masovne narodne skupove podrške, sad masovno učestvujete u istraživanjima renomiranih agencija. Ne okrećete više glavu od traktora iz Knina, vrat Vam je zabavljen skretanjem pogleda od Kosovske Mitrovice. Niste više protiv Medlinke ili Mahtija, sad nemate ništa protiv Ketrin ili Štefana. Davna borba protiv devijacija ili manje davna diferencijacija sad se drugačije zovu, pa im Vi sad pružate i drugačiju i evropskiju podršku, ali mi se nekako čini da se, pošto Vas znam, u stvari ništa bitno nije promenilo.

Možda Vi i niste jedna te ista osoba, ali ja Vas svejedno znam. Prepoznajem taj Vaš sjaj u očima, dok gutate velika slova na naslovnim stranama malih dnevnih listova. Vidim kako nesvesno dobijate svečani izgled i stav kada na Dnevniku čujete izraz „Državni Vrh“. Osećam ono isto Vaše izborno uzbuđenje, a pred nagoveštajem prilike da uskoro, na glasačkom listiću, opet pogodite novog pobednika. Gledam, ponovo, kako u Vama raste želja da se i za najnovije pređenu etapu poraza nađe neka nova žrtva, pogodnija i svežija od svih prethodnih. I pratim, po ko zna koji put, Vašu spremnost da, i u novim nadolazećim promenama, budete na strani koja će nas, kao i u svakoj prethodnoj takvoj prilici, provesti do sada neprohodnim stazama oporavka, boljitka i konačne pobede nad nerazvijenošću, nepravdom i siromaštvom.

Ja Vas, dakle, znam odnekud. I baš odnekud ovih dana izgleda kao da bi ovo moglo biti ponovo Vaše vreme. Možda i grešim.

Ali to je samo zato što Vas odnekud znam.